Promijenite okruženje svog djeteta da biste promijenili život svog djeteta: 4. dio
Upotreba elektronskih uređaja jedan je od najvećih stresora u okruženju koji nije postojao na istom nivou prije 50 godina. Danas se preporučuje da djeca izbegavaju ekrane bar do 2. ili 3. godine, ali na osnovu mog iskustva, predlažem da sačekaju bar do 6. godine. Za djecu uzrasta od 6 do 14 godina, idealno je ograničavanje vremena ispred ekrana na 30 minuta dnevno, a za srednjoškolce se preporučuje najviše 1-2 sata dnevno. Odlična knjiga na ovu temu je „Resetujte mozak svog djeteta“, koja pruža vodič korak po korak za smanjivanje vremena ispred ekrana i njegovih negativnih efekata.
Tokom prvih nekoliko godina života – posebno prve tri – mozak se brzo razvija, formirajući do 90% svoje ukupne strukture. Uvođenje prekomjerne elektronske stimulacije tokom ovog kritičnog perioda može poremetiti normalan razvoj, što dovodi do izazova u pažnji, ponašanju i učenju. Jednostavno rečeno, ako mozgu pružite nezdrav unos, vjerovatno ćete vidjeti nezdrav izlaz.
Uticaj elektronike na razvoj mozga
Prekomjerno vrijeme provedeno ispred ekrana izlaže djecu neprirodnim frekvencijama svjetlosti i prekomjernoj stimulaciji, što može doprinjeti poremećajima pažnje poput ADHD-a. Istraživanja su pokazala da previše korišćenja ekrana može negativno uticati na strukturu mozga, slično uticaju potresa mozga. Dugotrajno stavljanje malog djeteta ispred ekrana može dovesti do dugoročnih razvojnih problema, a čak i starija djeca koja prelaze 30–60 minuta vremena provedenog ispred ekrana dnevno mogu iskusiti negativne efekte.
Mnoga djeca danas provode 4–5 sati dnevno ispred ekrana, što je zabrinjavajuće. Iako je razumljivo da se ekrani često koriste kao pogodna bebisiterka, dugoročne posledice daleko nadmašuju kratkoročnu pogodnost. Pravo pitanje je: Da li želite da se nosite sa privremenom frustracijom zbog ograničavanja ekrana ili da se godinama borite sa problemima u ponašanju i učenju?
Vrijeme provedeno ispred ekrana, dopamin i zavisnost
Jedna od najvećih briga vezanih za prekomjernu upotrebu elektronike je kako ona mijenja hemiju mozga. Video igre, društvene mreže i drugi digitalni stimulusi stvaraju kratke nalete dopamina - hemikalije „nagrade“ u mozgu. Svaki put kada se nešto uzbudljivo desi u igri, mozak dobija brz udar dopamina, pojačavajući kratak raspon pažnje. Ovaj ciklus je sličan onome što se dešava sa zavisnošću od supstanci, trenirajući mozak da traži stalnu stimulaciju.
Međutim, u stvarnom svijetu, kontinuirana pažnja je neophodna za učenje, rješavanje problema i društvenu interakciju. Za razliku od video igara, život ne pruža trenutne nagrade. Zato djeca koja provode previše vremena na elektronici često imaju problema sa fokusom, strpljenjem i angažovanjem u stvarnom svijetu.
Rješenje: Smanjenje vremena ispred ekrana
Ako želite da spriječite ili poboljšate probleme sa pažnjom, smanjenje vremena provedenog ispred ekrana trebalo bi da bude glavni prioritet. U društvu koje postaje sve više zavisno od elektronike, vidimo porast problema sa pažnjom i ponašanjem. Trenutno je oko 11% djece u učionicama dijagnostikovano sa ADHD-om, iako mnogi edukatori vjeruju da je pravi broj mnogo veći. Neki stručnjaci sada ove probleme nazivaju problemima izvršnih funkcija, a ne ADHD-om, priznajući šire kognitivne teškoće kojima prekomjerno vrijeme provedeno ispred ekrana može doprineti.
Dobre vijesti? Ograničavanje vremena provedenog ispred ekrana može napraviti dramatičnu razliku. Kada se djeca udalje od elektronike, ona imaju tendenciju da:
Postanu društveno angažovanija
Uspostave bolji kontakt očima
Poboljšaju vještine slušanja
Razviju jači fokus
Efikasnije obavljaju svakodnevne zadatke
Iako djeci može biti potrebno neko vrijeme da se prilagode, uklanjanje prekomjernog izlaganja ekranu može dovesti do značajnih poboljšanja njihove pažnje, ponašanja i opšteg blagostanja.
