Poboljšanje impulsivnog ponašanja kod djece sa ADHD-om
Impulsivno ponašanje kod djece je sve veća briga za mnoge roditelje. Sa porastom dijagnoza ADHD-a – koji sada pogađa približno 1 od 10 djece – porodice traže efikasna rješenja. Ono što mnogi možda ne shvataju jeste da se impulsivnost može poboljšati kroz ciljane razvojne strategije.
U svojoj praksi, svakodnevno radim sa djecom sa ADHD-om. Jedna od najuticajnijih intervencija koju koristimo uključuje poboljšanje funkcije malog mozga – a rezultati su često dramatični.
Studija iz 2019. godine objavljena u časopisu Frontiers in Behavioral Neuroscience (Miquel et al.) istražuje kako je disfunkcija malog mozga povezana sa impulsivnošću, kompulzivnošću i poremećajima poput ADHD-a, autizma, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, anksioznosti i zavisnosti. Ovo se savršeno poklapa sa onim što vidim klinički: kada poboljšamo kretanje i koordinaciju djeteta, poboljšava se i njegova sposobnost regulisanja impulsa.
Uloga malog mozga u izvršnoj funkciji i ponašanju
Studija ističe kako se disfunkcija malog mozga dosljedno nalazi kod osoba sa ADHD-om, autizmom, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, zavisnošću i motoričkim oštećenjima. Jedno ključno područje fokusa je zadnji vermis malog mozga, koji igra vitalnu ulogu u izvršnoj funkciji – sposobnosti mozga da planira, fokusira i kontroliše impulse.
Vermis pomaže u stabilnosti jezgra, ravnoteži i praćenju pogleda – vještinama koje su neophodne za učenje i ponašanje.
Kada je ovo područje nerazvijeno, često slijede kašnjenja u učenju, motoričke teškoće i izazovi u ponašanju.
Studija takođe ističe da mali mozak pomaže u regulaciji prefrontalnog korteksa, komandnog centra mozga za donošenje odluka, pokretanje pokreta i kontrolu impulsa.
Ako mali mozak ne funkcioniše pravilno, on ne uspijeva da reguliše prefrontalni korteks, što dovodi do deficita izvršne funkcije – koji su obilježje ADHD-a.
Zašto je kretanje ključno za razvoj mozga
Mali mozak je nevjerovatno važan – sadrži više neurona nego ostatak mozga zajedno! Njegova primarna funkcija je da koordinira i uravnoteži pokrete, misli i ponašanja.
Studija dalje objašnjava da mali mozak omogućava predviđanje, organizaciju i razumijevanje složenih sekvenci – vještine koje su ključne za samoregulaciju i kontrolu impulsa.
Jedna od najubedljivijih izjava u radu glasi:
„Predlaže se da većina mentalnih poremećaja nastaje usled disregulacije normalnog razvoja centralnog nervnog sistema.“
Potpuno se slažem. U praksi, skoro svako dijete koje vidim sa kašnjenjem u razvoju, impulsivnim ponašanjem ili problemima sa fokusom pokazuje znake nerazvijenog nervnog sistema.
Primitivni refleksi i odloženi razvoj mozga
Mnoga djeca sa ADHD-om zadržavaju primitivne reflekse – neurološke reakcije koje bi trebalo da nestanu u prvoj godini života. Međutim, često viđam djecu od 6 i 7 godina koja i dalje pokazuju ove reflekse, što ukazuje na kašnjenje u sazrijevanju mozga i nervnog sistema.
Studija takođe ističe kako prijevremeni porođaj i povrede u ranom životu mogu poremetiti razvoj malog mozga. Često nalazim da djeca koja su rođena prerano ili su bila izložena prenatalnoj upotrebi droga pokazuju veća kašnjenja u razvoju i impulsivnost.
Pored toga, rano zanemarivanje i nedostatak kretanja (kao što je preskakanje vremena na stomaku, puzanje ili kretanje) mogu oštetiti rast malog mozga. Ove motoričke prekretnice su neophodne za pravilan razvoj mozga, a njihovo propuštanje često je povezano sa poteškoćama u ponašanju i učenju kasnije u životu.
ADHD, mali mozak i impulsivnost
Studija pruža ubedljive dokaze da djeca sa ADHD-om imaju:
Smanjenu zapreminu malog mozga
Smanjenu povezanost sa prefrontalnim korteksom
Povećanu impulsivnost, posebno kod prijevremeno rođene djece
Jedno posebno fascinantno otkriće je da disfunkcija malog mozga dovodi do prekomjernog oslanjanja na mehanizme „GO“ i smanjene sposobnosti aktiviranja mehanizama „NO-GO“ – drugim rečima, djeca sa ADHD-om se bore da se zaustave i razmisle prije nego što djeluju.
Ova neravnoteža odražava dominaciju borbe ili bjekstva (simpatičkog) umjesto mirnog, regulisanog (parasimpatičkog) stanja. Kada dijete funkcioniše u ovom hiperaktivnom režimu, ono je stalno na ivici, anksiozno i reaktivno – što učenje i samoregulaciju čini nevjerovatno teškim.
Kako poboljšati funkciju malog mozga i smanjiti impulsivnost
Studija zaključuje da aktiviranje i jačanje malog mozga može smanjiti i impulsivno i kompulzivno ponašanje. Upravo to primećujem u svojoj klinici:
Ciljane vježbe pokreta poboljšavaju koordinaciju i ravnotežu.
Kiropraktička prilagođavanja pomažu u optimizaciji komunikacije između mozga i tijela.
Promjene u ishrani podržavaju funkciju mozga i smanjuju upalu.
Kako se funkcija malog mozga poboljšava, viši moždani centri (poput prefrontalnog korteksa) postaju bolje regulisani — što omogućava djeci da efikasnije kontrolišu impulse.
Da li je neki drugi zdravstveni radnik primijetio ovaj obrazac kod svojih pacijenata? Hajde da nastavimo razgovor!
zaključak
ADHD i impulsivnost nisu samo problemi u ponašanju – oni su često neurološke prirode. Istraživanja nastavljaju da pokazuju da je funkcija malog mozga ključni igrač u samoregulaciji i izvršnoj funkciji.
Baranjem razvoja pokreta, primitivnih refleksa i povezanosti mozga, možemo pomoći djeci da prirodno poboljšaju kontrolu impulsa. Ovaj pristup je transformisao živote mnoge djece u mojoj praksi – a mogao bi i u vašoj.
